Diabetes melitus, poznatiji kao dijabetes, je metabolička bolest koja uzrokuje povišen šećer u krvi. Dijabetes se odnosi na grupu bolesti koje utiču na to kako naš organizam iskorištava šećer u krvi odnosno glukozu.
Osnovni uzrok dijabetesa zavisi o kom tipu dijabetesa se radi. Ipak, bez obzira na vrstu, svaki tip dijabetesa može dovesti do povišenog nivoa šećera u krvi što dovodi do ozbiljnih zdravstvenih problema. Neliječeni visoki šećer u krvi uzrokovan dijabetesom može oštetiti živce, oči, bubrege i druge organe.
Dijabetes pogađa sve veći broj stanovništva, a može oboljeti svako – bez obzira da li imate genetsku predispoziciju ili ne. Nažalost, postoji sve više mitova i zabluda koje se vežu uz dijabetes u koje ljudi sve više vjeruju. Brojne informacije koje pronađete na internetu mogu vas ostaviti zbunjenim i uplašenim. U nastavku teksta pronađite sve informacije o tipovima, uzrocima, simptomima i načinima liječenja dijabetesa.
Sadržaj teksta:
Kako dolazi do pojave dijabetesa?
Kako biste bolje razumjeli uzrok i pojavu dijabetesa, potrebno je razumjeti metabolizam glukoze i inzulina u tijelu. Inzulin je hormon koji cirkuliše kroz krvotok, omogućavajući glukozi da uđe u naše ćelije. Inzulin smanjuje količinu šećera u krvotoku, a s padom nivoa šećera u krvi smanjuje se i lučenje inzulina iz gušterače.
Šećer ili glukoza se apsorbuje u krvotok, gdje uz pomoć inzulina ulazi u ćelije kao glavni izvor energije u organizmu. Dva glavna izvora glukoze su hrana i jetra. Kada je nivo glukoze nizak, na primjer kada niste jeli neko vrijeme, jetra proizvodi glukozu kako bi održavala njene nivoe u optimalnom stanju.
Do dijabetesa dolazi ukoliko osoba ima gene ili predispoziciju za nedovoljnu proizvodnju inzulina. Ukoliko tijelo ne proizvodi dovoljne količine insulina, višak glukoze cirkuliše kroz krvotok uzrokujući oštećenja. Ponekad insulin vremenom gubi sposobnost omogućavanja glukozi da uđe u ćelije i proizvede energiju. Tada nivo šećera u krvi raste postepeno, kao što je slučaj kod dijabetesa tipa 2. Inzulinska rezistencija se odvija postepeno, zbog čega ljekari često preporučuju promjenu u načinu života u pokušaju da uspore ili zaustave njegovo napredovanje.
Poremećaji metabolizma inzulina u organizmu, dovode do metaboličkih bolesti pod nazivom dijabetes. Postoje tri tipa dijabetesa koji se mogu razviti kod osobe: tip 1, tip 2 i gestacijski dijabetes.
Dijabetes tipa I: Poznat i kao juvenilni dijabetes, se javlja kada organizam ne proizvodi dovoljno inzulina. Osobe s dijabetesom tipa I su zavisne o inzulinu, što znači da ga moraju svakodnevno uzimati.
Dijabetes tipa 2: Dijabetes tipa 2 odnosi se na način na koji tijelo koristi inzulin. Iako u ovom slučaju organizam još uvijek proizvodi inzulin, za razliku od tipa I, ćelije u tijelu ne reaguju na njega dovoljno efikasno. Ovo je najčešći tip dijabetesa, a prema Nacionalnom institutu za dijabetes najčešće je povezan sa gojaznošću.
Gestacijski dijabetes: Ovaj tip se javlja kod žena tokom trudnoće .Hormoni koji blokiraju inzulin koje proizvodi placenta uzrokuju ovu vrstu dijabetesa. Gestacijski dijabetes se ne javlja kod svih žena i obično se povlači nakon porođaja.
Manje uobičajene vrste dijabetesa uključuju monogeni dijabetes i dijabetes povezan s cističnom fibrozom.
Predijabetes
Predijabetes je metaboličko stanje u kojem je nivo šećera viši od normalnog, ali nedovoljno visok da bude označen kao dijabetes. Normalna vrijednost šećera u krvi obično varira od 3,85 mmol/l do 7 mmol/l. Osobe s predijabetesom su, međutim, u riziku od razvoja dijabetesa tipa 2, iako obično ne osjećaju simptome dijabetesa.
Faktori rizika za predijabetes i dijabetes tipa 2 su slični. Oni uključuju:
- Prekomjerna težina
- Porodična istorija dijabetesa
- Povišen nivo holesterola
- Istorija povišenog krvnog pritiska
- Anamneza sindroma policističnih jajnika (PCOS)
- Preko 45 godina
- Sjedilački način života
Ukoliko ljekar utvrdi da osoba ima predijabetes, preporučiće promjene u ishrani koje mogu zaustaviti napredovanje bolesti u dijabetes tipa 2. Gubitak težine, fizička aktivnost i zdrava ishrana često mogu pomoći u prevenciji predijabetesa.
Simptomi
Simptomi dijabetesa variraju u zavisnosti od toga koliko vam je povišen šećer u krvi. Neki ljudi, posebno oni s predijabetesom ili dijabetesom tipa 2, ponekad ni ne osjete simptome. Kod dijabetesa tipa 1 simptomi su teži i javljaju se veoma brzo.
Neki od znakova i simptoma dijabetesa tipa 1 i dijabetesa tipa 2 su:
- Pojačana žeđ
- Učestalo mokrenje
- Ekstremna glad
- Neobjašnjivi gubitak težine
- Prisutnost ketona u urinu (ketoni su nusprodukt razgradnje mišića i masti koja se događa kada nema dovoljno dostupnog inzulina)
- Umor
- Razdražljivost
- Zamagljen vid
- Rane koje sporo zarastaju
- Česte infekcije, poput infekcija desni ili kože i vaginalne infekcije
Dijabetes tipa 1 može se razviti u bilo kojoj dobi, iako se često pojavljuje u djetinjstvu ili adolescenciji. Dijabetes tipa 2, najčešći tip dijabetesa može se razviti u bilo kojoj dobi, iako je češći kod ljudi starijih od 40 godina.
Simptomi kod muškaraca
Osim opštih simptoma dijabetesa, muškarci s dijabetesom mogu imati smanjen seksualni nagon, erektilnu disfunkciju (ED) i slabost mišića.
Simptomi kod žena
Žene sa dijabetesom takođe mogu imati simptome kao što su infekcije urinarnog trakta, gljivične infekcije i suva koža koja svrbi.
Uzrok dijabetesa
Tačan uzrok dijabetesa tipa 1 nije poznat. Ono što je poznato jeste da dolazi do poremećaja rada imunog sistema, gdje imuni sistem koji se obično bori protiv štetnih bakterija ili virusa -napada i uništava ćelije koje proizvode inzulin u gušterači, što dovodi do smanjene proizvodnje inzulina. Umjesto da se transportuje u ćelije, šećer se nakuplja u krvotoku.
Smatra se da je tip 1 uzrokovan kombinacijom genetike i spoljašnjih faktora, iako još uvijek nije jasno koji su to faktori. Ne vjeruje se da je težina faktor u dijabetesu tipa 1.
Uzroci predijabetesa i dijabetesa tipa 2
Kod predijabetesa koji može dovesti do dijabetesa tipa 2, ćelije postaju otporne na djelovanje inzulina dok gušterača nije u stanju proizvesti dovoljno inzulina kako bi prevladala ovu rezistenciju. Umjesto da ulazi u ćelije gdje je neophodan kako bi se stvarala energija, šećer se nakuplja u krvotoku.
Neizvjesno je zašto se to tačno događa, iako se vjeruje da genetski i spoljašnji faktori takođe igraju ulogu u nastanku dijabetesa tipa 2. Prekomjerna tjelesna težina je usko povezana sa razvojem predijabetesa i dijabetesa tipa 2.
Uzroci gestacijskog dijabetesa
Tokom trudnoće, posteljica proizvodi hormone za održavanje trudnoće. Ovi hormoni čini ćelije otpornijim na insulin. Kako bi se postigla ravnoteža, gušterača reaguje tako što proizvodi dodatni insulin kako bi prevlala ovu rezistenciju. Kada se to dogodi, premalo glukoze ulazi u ćelije, a previše ostaje u krvotoku, što rezultuje gestacijskim dijabetesom.
Žene koje zatrudne sa prekomjernom težinom ili koje se previše ugoje tokom trudnoće imaju veću predispoziciju da dobiju gestacijski dijabetes.
Faktori rizika za dijabetes
Iako je tačan uzrok dijabetesa tipa 1 nepoznat, faktori koji mogu signalizirati povećan rizik uključuju:
- Faktori okoline. Okolnosti kao što je izloženost virusnoj bolesti vjerovatno igraju određenu ulogu u dijabetesu tipa 1.
- Porodična istorija: Rizik od dijabetesa se povećava ukoliko neko u užoj porodici već ima dijabetes tipa 1.
- Prisutnost oštećenih ćelija imunološkog sistema (autoantitijela). Ponekad se članovi porodice osoba s dijabetesom tipa 1 testiraju na prisutnost autoantitijela za dijabetes. Ako imate ova autoantitijela, imate povećan rizik od razvoja dijabetesa tipa 1. Međutim, ne razvija se kod svih koji imaju ova autoantitijela dijabetes.
- Geografija. Određene zemlje, poput Finske i Švedske, imaju veće stope dijabetesa tipa 1.
Faktori rizika za dijabetes tipa 2
Istraživači jos uvijek ne razumiju u potpunosti zašto neki ljudi razviju predijabetes i dijabetes tipa 2, a drugi ne. Međutim, jasno je da određeni faktori povećavaju rizik, uključujući:
- Debljina. Što više masnog tkiva imate, vaše ćelije postaju otpornije na insulin.
- Neaktivnost. Što ste manje aktivni, to je veći rizik. Fizička aktivnost vam pomaže da kontrolišete svoju težinu, koristi glukozu kao energiju i čini vaše ćelije osetljivijim na insulin.
- Porodična istorija. Vaš rizik raste ako neko u porodici već ima dijabetes tipa 2.
- Godine. Vaš rizik se povećava kako starite. Glavni razlog tome je što starenjem ljudi obično postaju manje fizički aktivni, gube mišićnu masu i dobijaju na težini. Ali dijabetes tipa 2 takođe se javlja među djecom, adolescentima i mlađim odraslim osobama.
- Gestacijski dijabetes. Kod žena koje su razvile gestacijski dijabetes tokom trudnoće, povećava se rizik od razvoja predijabetesa i dijabetesa tipa 2.
- Sindrom policističnih jajnika. Kod žena, sindrom policističnih jajnika – stanje koje karakterišu neredovni menstrualni ciklusi i gojaznost – povećavaju rizik od dijabetesa.
- Visok krvni pritisak. Povišen krvni pritisak takođe povećava rizik od nastanka dijabetesa tipa 2.
- Povišeni nivoi holesterola i triglicerida. Nizak nivo lipoproteina visoke gustine (HDL) ili “dobrog” holesterola povećava rizik od dijabetesa tipa 2. Osobe sa povišenim nivoom triglicerida imaju povećan rizik od nastanka dijabetesa tipa 2.
Faktori rizika za gestacijski dijabetes
Određene trudnice imaju rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.
Faktori rizika za gestacijski dijabetes uključuju:
- Godine. Trudnice starije od 25 godina su pod povećanim rizikom.
- Porodična istorija bolesti. Rizik se povećava ukoliko već imate predijabetes ili ukoliko član uže porodice, poput roditelja ili brata ili sestre, ima dijabetes tipa 2.
- Debljina. Prekomjerna tjelesna težina može dovesti do nastanka dijabetesa tipa 2.
Kakve komplikacije po zdravlje može uzrokovati?
Dugoročne komplikacije dijabetesa razvijaju se postepeno. Što duže bolest traje i ukoliko se ne kontroliše i tretira – veći je rizik od komplikacija. U najgorem slučaju, komplikacije dijabetesa mogu čak biti opasne po život.
Moguće komplikacije uključuju:
Kardiovaskularne bolesti
Dijabetes dramatično povećava rizik od raznih kardiovaskularnih problema, uključujući bolest anginu pektoris, srčani udar, moždani udar i suženje arterija (ateroskleroza). Osobe koje imaju dijabetes imaju veću vjerovatnoću od razvoja srčanih i moždanih bolesti.
Oštećenje nerava (neuropatija)
Višak glukoze u krvotoku može oštetiti zidove sićušnih krvnih sudova (kapilara) živaca, posebno onih u nogama. To može uzrokovati utrnulost, peckanje ili bol koja obično počinje na vrhovima nožnih prstiju postupno se širi prema gore.
Ukoliko se ne tretira, dolazi do gubitka osjećaja u zahvaćenoj nozi. Oštećenje nerava povezanih s probavom može uzrokovati probleme s mučninom, povraćanjem, proljevom ili zatvorom. Kod muškaraca može dovesti do erektilne disfunkcije.
Oštećenje bubrega (nefropatija)
Bubrezi sadrže milione sitnih krvnih žila (glomeruli) koji filtriraju otpad iz krvi. Dijabetes može oštetiti ovaj sistem filtriranja. Teška oštećenja mogu dovesti do zatajenja bubrega ili nepovratne završne faze bubrežne bolesti, što može zahtijevati dijalizu ili transplantaciju bubrega.
Oštećenje oka (retinopatija)
Dijabetes može oštetiti krvne žile mrežnice (dijabetička retinopatija), što može dovesti do slijepila. Dijabetes takođe povećava rizik od drugih ozbiljnih stanja vida, kao što su katarakta i glaukom.
Oštećenje stopala
Oštećenje živaca u stopalima ili slab dotok krvi u stopala povećavaju rizik od raznih komplikacija na stopalima. Ako se ne liječe, posjekotine i blisteri mogu razviti ozbiljne infekcije, koje često slabo zarastaju. Ove infekcije mogu na kraju zahtijevati amputaciju prstiju, stopala ili noge.
Kožne bolesti
Dijabetes takođe dovodi i do problema sa kožom, uključujući bakterijske i gljivične infekcije.
Oštećenje sluha
Problemi sa sluhom su zastupljeni kod osoba sa dijabetesom.
Alchajmerova bolest
Dijabetes tipa 2 može povećati rizik od demencije, kao što je Alchajmerova bolest. Što se ovaj tip dijabetesa manje kontroliše, rizik je veći.
Depresija
Simptomi depresije su česti kod osoba sa dijabetesom tipa 1 i tipa 2.
Dijagnostifikovanje bolesti
Svako ko ima simptome dijabetesa ili spada u rizičnu grupu treba da se testira. U trudnoći je neophodno obaviti rutinska testiranja na gestacijski dijabetes tokom drugog ili trećeg trimestra trudnoće.
Doktori koriste sledeće krvne pretrage za dijagnozu predijabetesa i dijabetesa:
- Test glukoze u plazmi natašte (FPG) mjeri vaš šećer u krvi nakon što ste gladovali 8 sati.
- A1C test daje snimak nivoa šećera u krvi u prethodna 3 mjeseca.
- Kod gestacijskog dijabetesa, ljekar će testirati nivo šećera između 24. i 28. nedelje trudnoće uzimanjem uzorka krvi. Tokom testa glukoze, šećer u krvi se provjerava sat vremena nakon što popijete slatku tečnost.
Liječenje dijabetesa
Postoji nekoliko vrsta različitih lijekova koji se koriste pri tretiranju dijabetesa. Neki od njih se uzimaju oralno, dok neki podrazumijevaju ubrizgavaje injekcije.
Inzulin je glavni lijek za dijabetes tipa 1. On zamjenjuje hormon kada ga tijelo nije u stanju samostalno proizvesti. Postoje četiri vrste inzulina koje se najčešće koriste. Razlikuju se po tome koliko brzo počinju djelovati i koliko dugo traju njihovi efekti:
- Brzodjelujući inzulin počinje djelovati u roku od 15 minuta, a njegovo djelovanje traje 3 do 4 sata.
- Inzulin kratkog djelovanja počinje djelovati u roku od 30 minuta i traje 6 do 8 sati.
- Inzulin srednjeg djelovanja počinje djelovati u roku od 1 do 2 sata i traje 12 do 18 sati.
- Dugodjelujući inzulin počinje djelovati nekoliko sati nakon injekcije i traje 24 sata ili duže.
Inzulin pomaže osobama sa dijabetesom da žive aktivnim životnim stilom. Međutim, to prekomjerna upotreba inzulina može dovesti do ozbiljnih nuspojava. Prekomjerna količina inzulina može uzrokovati hipoglikemiju ili ekstremno nizak šećer u krvi i dovesti do mučnine, znojenja i drhtanja. Od suštinske je važnosti da oboljeli pažljivo mjere inzulin i biraju hranu koja balansira nivo šećera u krvi što je više moguće.
Liječenje dijabetesa tipa 2 najčešće podrazumijeva promjenu životnih navika i gubljenje kilograma. Ukoliko promjena životnih navika ne daje željene rezultate, u tom slučaju liječenje podrazumijeva uzimanje određenih lijekova. Oboljeli najčešće počinju sa lijekovima za povećanje produkcije rezidualnog inzulina ili osjetljivosti na inzulin umjesto da im se inzulin direktno nadomjesti, kao što je to standardno kod šećerne bolesti tipa 1. Najčešća terapija podrazumijeva sulfonilureje i metformin.
Prevencija dijabetesa
Dijabetes tipa 1 se ne može spriječiti jer je povezan sa radom imunološkog sistema i često je genetski uslovljen. Neki uzroci dijabetesa tipa 2, poput gena i godina, takođe nisu pod vašom kontrolom. Ipak, mnogi drugi faktori rizika od dijabetesa se mogu kontrolisati. Većina strategija prevencije dijabetesa uključuje kontrolisanu prehranu i fizičku aktivnost.
Ako vam je dijagnostifikovan predijabetes, evo šta možete uraditi kako bi spriječili napredovanje bolesti u dijabetes tipa 2:
- Praktikujte najmanje 2 sata sedmično fizičke aktivnosti poput hodanja ili vožnje bicikla.
- Izbacite zasićene i trans masti, zajedno s rafinisanim ugljikohidratima, iz svoje prehrane.
- Jedite više voća, povrća i integralnih žitarica.
- Jedite manje porcije.
- Pokušajte izgubiti 7% svoje tjelesne težine ukoliko ste gojazni ili imate višak kilograma.
Ishrana i način života kod dijabetičara
Pravilna ishrana može kontrolisati šećer u krvi i pomoći vam da izgubite višak kilograma.Da bi nivo šećera u krvi bio stabilan, pokušajte da jedete manje obroke tokom dana. Naglasak stavite na zdravim navikama u ishrani poput:
- Voća i povrća
- Integralnih žitarica
- Zdravih masti
Namirnice koje biste trebali izbjegavati:
- Hrana sa visokim sadržajem šećera koja nema nikakvu nutritivnu vrijednost poput zaslađenih gaziranih napitaka i slatkiša.
- Bijeli hljeb, riža i pasta
- Voćni jogurti
- Zaslađene žitarice za doručak
- Kofeinski napici sa raznim okusima i dodacima
- Sve vrste zaslađivača – šećer, med, javorov sirup i sl.
- Sušeno voće
- Raznorazne grickalice (štapići, perece, čips i sl.)
- Voćni zaslađeni sokovi
- Pomfrit
Osim kontrolisane ishrane potrebno je voditi računa o svakodnevnim životnim navikama. Dijabetičarima ili predijabetičarima preppručuje se pridržavanje sledećih pravila:
- Uzdržavanje od prekomjerne količine alkohola
- Vježbanje najmanje 30 minuta dnevno najmanje 5 dana u sedmici. Vježbanje podrazumijeva hodanje, aerobik, vožnja bicikla ili plivanje.
- Preoznavanje znakova niskog šećera u krvi prilikom vježbanja. Takvi znakovi uključuju vrtoglavicu, konfuziju, slabost i obilno znojenje.
Samostalno praćenje nivoa šećera
Samokontrola nivoa šećera u krvi je od ključnog značaja za efikasno kontrolisanje dijabetesa. Samostalno praćenje nivoa šećera pomaže u regulisanju rasporeda obroka, fizičke aktivnosti i lijekova uključujući i insulin. Postoje razne vrste aparata za kućno mjerenje nivoa glukoze u krvi. Svi oni obično uključuju mjerač i test traku za generisanje rezultata i dodatak koji se koristi za ubod kože kako bi se dobila mala količina krvi.
U svakom slučaju prije nego što počnete sa korištenjem ovih uređaja obratite pažnju na instrukcije za korištenje koje dolaze uz sam uređaj. Međutim, postoje generalna pravila kojih se trebate pridržavati bez obzira na to koji uređaj koristite.
- Uvjerite se da su obe ruke čiste i suhe pre nego što dodirnete test traku ili mjerač.
- Test traku nikad ne koristiti više od jednog puta. Čuvajte je u orginalnoj posudi kako biste je zaštitili od vlage koja može da utiče na rezultate.
- Držite posudu za test trake zatvorenim nakon testiranja.
- Obratite pažnju na datum isteka testnih traka.
- Uređaj čuvajte na suhom i hladnom mjestu.
- Prije nego što krenete samostalno sa korištenjem uređaja za samostalno praćenje nivoa glukoze u krvi, odnesite uređaj svom ljekaru na konsultacije kako bi provjerio njegovu efikasnost.
Kod osoba koje samostalno prate nivoe šećera u krvi, ubod prsta može izazvati uznemirenost. Imajtena umu da je ovakav postupak uzimanja krvi nježan i bezbolan.
Zaključak
Dijabetes je stanje koje uvodi značajne promjene u životnim navikama i zahtjeva pažljivo kontrolisanje šećera u krvi kao i zdrav način života kako bi osoba mogla pravilno kontrolisati bolest. Imajući u vidu da postoji nekoliko različitih tipova dijabetesa, s tim u vezi potrebno je sza svaki od njih sprovesti neophodne korake kako bi se spriječilo napredovanje bolesti.
Tip I se javlja kada tijelo ne proizvodi inzulin, dok tip 2 nastaje kada prekomjerna konzumacija hrane bogate šećerom preplavi krvotok glukozom i smanji proizvodnju i djelotvornost inzulina.
Dijabetičari mogu uzimati dodatni inzulin kako bi upravljali ovom bolešću i poboljšali apsorpciju glukoze. Ako osoba ima predijabetes, može smanjiti rizik od potpunog dijabetesa redovnim vježbanjem i uravnoteženom ishranom sa niskim sadržajem šećera.
Komplikacije dijabetesa mogu biti ozbiljne, uključujući zatajenje bubrega i moždani udar, tako da je kontrolisanje dijabetesa od životnog značaja.
Svaka osoba koja sumnja da ima dijabetes treba da posjeti svog ljekara i obavi detaljnije pretrage.
