Proces vantjelesne oplodnje i mogući rizici

Vantjelesna oplodnja je najbolja terapija za određene probleme u vezi sa plodnošću. Međutim, ona može biti komplikovana i ne rezultira uvijek trudnoćom.

Ako namjeravate da započnete sa vantjelesnom oplodnjom ili ako imate problema u vezi sa plodnošću i zainteresovani ste za terapije koje su dostupne, potrudite se da saznate što više. Ako znate šta možete da očekujete i ako razumijete probleme sa kojima se suočavate, to vam može pomoći da lakše podnesete ovaj težak proces.

Umjetna oplodnja: procedura, postupak i cijena 

Šta je vantjelesna oplodnja?

Kada par prirodnim putem začne dijete, spermatozoid muškarca i jajna ćelija žene se sretnu u ženskom jajovodu. To su cijevi koje vode od jajnika do maternice (uterusa). Jedan spermatozoid prodire u jajnu ćeliju i oplođuje je.

Kod vantjelesne oplodnje, ovaj proces se odvija izvan tijela žene. Ženska jajna ćelija se hirurški vadi i oplođuje u laboratoriji korištenjem uzorka sperme. Zatim se oplođena jajna ćelija, koja se zove embrion, hirurški stavlja u matericu žene sa namjerom da izazove trudnoću.

To se obično odvija sljedećim redoslijedom:

• lijekovi za plodnost se daju ženi da stimulišu proizvodnju jajnih ćelija. Ovi lijekovi se obično daju u injekcijama

• vaginalni ultrazvuk pomaže osoblju u klinici da prati tok proizvodnje jajnih ćelija.

• jajne ćelije se uzima umetanjem tanke igle kroz vaginu do jajnika. To se radi pod sedativima, a ponekad i pod opštom anestezijom. Obično se uzima devet ili deset jajnih ćelija.

• muški partner daje uzorak sperme. U nekim slučajevima, koristi se i sperma donatora sperme.

• sperma i jajne ćelije se miješaju u laboratoriji. Jajna ćelija koja se oplodi sprematozoidom se naziva embrion.

• ženi se daje progesteron, a to je hormon koji priprema sluznicu materice za trudnoću.

• biraju se najzdraviji embrioni i stavljaju u matericu pomoću tanke cjevčice, koja se stavlja kroz vaginu.

Obično se stavljaju jedan ili dva embriona. Mogu se staviti i tri ako žena ima preko 40 godina. Prenos embriona se obično dešava dva do tri dana nakon uzimanja jajnih ćelija.
Dvije to tri sedmice nakon prenosa embriona, ultrazvučnim pregledom se utvrđuje da li je došlo do trudnoće.

Mogući rizici

Postoje i rizici u vezi sa postupkom vantjelesne oplodnje. To su:

• Neuspjeh: postupak ne rezultira uvijek trudnoćom. Otprilike oko 20-25% tretmana rezultira rođenjem bebe. Generalno, mlađe žene imaju veće šanse za uspjeh. Stopa uspješnosti tretmana naglo opada nakon 40. godine.

• Višeplodna trudnoća: veća je vjerovatnoća da će trudnoća biti višeplodna nakon tretmana. Višeplodna trudnoća predstavlja rizik za zdravlje majke kao za zdravlje blizanaca ili trojki. Obično se rađaju prije vremena ili imaju neodvoljnu težinu po rođenju.

• Lijekovi koji se koriste za stimulaciju jajnika za vrijeme vantjelesne oplodnje mogu dovesti do sindroma hiper stimulacije jajnika. Jajnici se uvećaju i postanu bolni, što izaziva nelagodu u stomaku. Kod težih oblika, dolazi do otežanog disanja, zadržavanja tečnosti u trbušnoj šupljini i stvaranja krvnih ugrušaka. U nekim slučajevima morate ostati u bolnici.

• Infekcije: kada se jajna ćelija uzima iz žene tankom iglom kroz vaginu do jajnika, postoji rizik da dođe do infekcije, premda se to rijetko dešava, jer se koriste antibiotici i sterilni hirurški instrumenti.

• Emotivni i psihološki problemi: za sve žene i parove, proces može biti stresan i emotivno iscrpljujući. Neke žene i muškarci pate od anksioznosti i depresije tokom ili nakon procesa. Osobama koje se podvrgavaju tretmanu treba obezbijediti savjetovanje kako bi se bolje nosili sa emocijama u vezi sa procesom i sa rezultatima procesa.