Ortodontska terapija je postala potreba za veliki broj pacijenta jer pored estetskih rezultata i poboljšanja funkcije, predstavlja i dobru preventivnu mjeru u sprečavanju nastanka karijesa. Naime, kod tjeskobe zuba onemogućeno je adekvatno održavanje oralne higijene, pa je mogućnost nastanka karijesa veća.
Starosna granica za sprovođenje ortodontske terapije ne postoji i moguća je u bilo kojoj životnoj dobi, sve dok su desni i kost oko korijena zuba zdravi. Preduslov je dobro održavanje oralne higijene i sanirani kariozni zubi.
Prva posjeta ortodontu bi trebala da bude u periodu nicanja prvih stalnih zuba, sa nekih sedam godina. Neke nepravilnosti se trebaju tretirati ranije kako ne bi prerasle u ozbiljniji problem, dok neke ne zahtijevaju tretman prije doba adoscelencije. Ranom terapijom se može povoljno djelovati na odnose vilica, uklanjanje loših navika (sisanje prsta, disanje na usta, tiskanje jezika), riješiti neke poteškoće u govoru, dobiti prostor za smještanje stalnih zuba, a čime se izbjegava potreba za kasnijim vađenjem zuba.
Prilikom prve posjete obavljaju se pregled i konsultacije sa ortodontom, pri čemu pacijent dobija okvirne informacije o vrsti terapije koja je indikovana u njegovom slučaju. Da bi se napravio detaljan plan terapije neophodno je uzimanje otisaka zuba za situacione modele, fotografisanje pacijenta i RTG snimak zuba (ortopan i profilni telerendgen).
Nakon detaljne analize i prikupljanja neophodnih podataka donosi se konačan plan terapije koji je individualan za svakog pacijenta i zavisi od nepravilnosti u njegovom slučaju.
Pacijentu se iznose detalji, mogućnosti i neophodne predradnje za dalji rad. Prije bilo kakve vrste ortodontske terapije, neophodno je da svi kariozni zubi budu sanirani, a meke i čvrste naslage uklonjene sa površine zuba.
U nekim slučajevima potrebna je i ekstrakciona terapija (vađenje zuba), a odluku o tome donosi ortodont nakon analize studijskih modela i rendgenskih snimaka zuba. Ona se sprovodi u slučajevima izražene tjeskobe zuba ili velikog nesklada između gornje i donje vilice. Suprotno ekstrakcionoj je neekstrakciona terapija kada se prostor na mjestu gdje nedostaje zub obezbjeđuje širenjem zubnih lukova ili stripovanjem (sužavanjem pojedinih zuba).
Sadržaj teksta:
Vrste aparatića
Aparatići za ispravljanje zuba mogu biti mobilni, koje pacijent sam stavlja i vadi iz usta, i fiksni aparatići koje na zube postavlja ortodont u stomatološkoj ordinaciji, i on ih uklanja nakon završene terapije.
Mobilni aparatić za zube
Terapija mobilnih aparatima je indikovana kod djece u periodu rasta i razvoja i prilikom njenog provođenja jako je važna saradnja izmešu ortodonta, pacijenta, a u slučaju da se radi o mlađim pacijentima – i roditelja.
Mobilni aparatići mogu biti samo za jednu vilicu (monomaksilarni) ili za obe vilice (bimaksilarni). Nima se ne mogu potpuno ispraviti jako rotirani zubi kao ni oni zubi koji su nikli na pogrešnom mjestu ili su jako nagnuti. Za takve nepravilnosti koristi se fiksni ortodontski aparat.
Da bi terapija mobilnim ortodontskim aparatom bila djelotvorna i da bi se postigao željeni efekat, treba da se nosi 14-16 h dnevno. Kada aparatić nije u ustima, čuva se u plastičnoj kutiji u suvom. Pere se vodom i četkicom za zube kako bi se spriječilo stvaranje kamenca na njegovim površinama. Uvijek se čist aparat stavlja na čiste zube. Potrebno je nekih desetak dana da se pacijenti naviknu na nošenje aparata. Ako se aparat ne nosi dovoljno dugo u toku dana, noću će najčešće ispadati iz usta.
Nekada se ortodontska terapija provodi u dvije faze. Prva započinje u ranijoj dobi kada su prisutni mliječni zubi s ciljem da se ublaži nastanak većih ortodontskih nepravilnosti. Prva faza se provodi ortodontskim mobilnim aparatima a u drugoj fazi se stavlja fiksni aparata kada su u ustima prisutni stalni zubi, kako bi se terapija dovela do kraja i postigli željeni rezultati.
Fiksni aparatić za zube
U današnje vrijeme, sa pojavom fiksnih ortodontskih aparatića, roditelji najčešće ne obraćaju pažnju na nepravilnosti zuba mliječne denticije kod djece jer sama činjenica da aparat može da se skida i vadi iz usta stvara negativan stav i kod djeteta i kod roditelja te se zato najčešće čeka da dijete dostigne odrećenu zrelost kako bi moglo da nosi fiksni aparat.
Kada se govori o terapiji fiksnim aparatima, osnovna prednost je što je on fiksiran na zubima pa ortodontske sile stalno djeluju na zube i obezbjeđuju njihovo brže pomjeranje. Sastoje se od bravica koje se posebnim ljepilom lijepe za prednju površinu zuba na svaki zub pojedinačno. Bravise su povezane žičanim lukom ko je za bravice fiksiran ligaturnim gumicama različite boje.
Najčešće se koriste fiksni aparati sa metalnim bravicama koje su izrađene od legure nikla i titanijuma. Efekad i pouzdanost pri radu sa njima su na najvišem nivou i zato ortodonti najviše i vole da rade sa njima. Jedina mana im je loš estetski efekat. Iz tog razloga se danas sve više koriste bijele estetske bravice (keramičke, staklo-safir) koje zadovoljavaju estetske kriterijume, ali su im neka mehanička i retenciona svojstva lošija tako da su često sklone pucanju. Iz tog razloga ih ortodonti izbjegavaju kada je potrebna primjena jačih sila na zube.
Sama postava fiksnog ortodontskog aparata nije bolna. Prvih nekoliko dana nakon postavke aparatića postoji osjećaj nelagode kao znak da se dešava pomjeranje zuba, ali nije bol. Takav osjećaj nelagode najčešće postoji i poslije kotrolnih pregleda i ukoliko je potrebno pacijent može popiti analgetik.
Takođe, moguća je i iritacija sluznice obraza i usana koja se može spriječiti postavljanjem zaštitnog voska preko bravica ili žica koje iritiraju. Pacijenti koji nose fiksni ortodontski aparat moraju da se pridržavaju nekih osnovnih savjeta ortodonta kako bi terapija bila efikasna. Održavanje oralne higijene mora biti besprijekorno.
Zubi se moraju prati poslije svakog jela, mekom četkicom za zube, u kombinaciji sa intradentalnim četkicama i vodicom za ispiranje usta.
Kada je riječ o ishrani, pacijenti trebaju izbjegavati ljepljivu hranu, karamele, žvakaće gume, izrazito tvrdu hranu ne treba odgrizati zubima (mrkva i jabuka mogu da se jedu, ali isječeni na komade).
U toku provođenja ortodontske terapije, obavezni su kontrolni pregledi kod stomatologa kako bi se kontrolisala pojava karijesa i stanje desni.
Lingvalni ortodontski aparat
Riječ je o fiksnom ortodontskom aparatu gdje se bravice lijepe na unutrašnje površine zuba tako da su potpuno nevidljive. Paijenti se lako naviknu na fiksni aparat postavljen sa lingvalne strane zuba. Oržavanje oralne higijene u ovom slučaju je teže nego kod vestibularno postavljenog aparatića, a pored toga, češće se dešava odljepljivanje bravica sa površine zuba prilikom normalnih radnji poput žvakanja. Ovaj problem stvara češću potrebu za kontrolama.
Folije za ispravljanje zuba
Ortodontska terapija u slučaju manjih nepravilnosti može se sprovoditi i folijama za ispravljanje zuba. Riječ je o plastičnim prozirnim folijama koje pacijenti nose 24h i skidaju ih prilikom jela. Prednost ovakve vrste terapije je mogućnost skidanja aparata što i jeste veći komfor u odnosu na fiksni ortodontski aparat jer se može skinuti u nekim specijalnim prilikama. Takođe, održavanje oralne higijene je lakše.
Nakon što ortodont procijeni da je pacijent za terapiju folijama, uzimaju se otisci koji se šalje u tehniku na analizu. U posebnom softverskom programu se radi analiza i kompjuterski se određuje koji broj folija je potreban u datom slučaju. Svaka folija je odgovorna za jedan korak u terapiji i pomjera zuba do položaja koji je definisan tom folijom. Broj folija je individualan za svakog pacijenta i zavisan je od vrste i stepena nepravilnosti.
Nekada se dešava da zubi iste grupe nisu simetričnog oblika pa se u tom slučaju radi stripovanje, tj. Mikrosužavanje zuba specijalnim trakicama, radi postizanja bolje estetike. Stripovanje zuba je potpuno bezbolno, ne ugrožava integritet zuba, niti povećava sklonost ka pojavi karijesa.
Zbog svog estetskog izgleda, folije moraju biti tanke i elastične, te zahtijevaju pažljivo rukovanje. Pacijent mora nositi foliju 24 h dnevno, osim za vrijeme jela. Svaka folija se nosi dvije sedmice i nako toga ako se pacijent pridržavao dužine vremena nošenja folije . preuzima sljedeću, i tako do kraja terapije.
Retencioni aparat
Nakon završene ortodontske terapije, pacijenti su dužni da nose retencioni aparat kako bi se zubi zadržali u pravilnom položaju. Za retenciju se može koristiti prozirna retenciona folija koju pacijenta sam stavlja i skida sa zuba ili fiskni retencioni aparat koji se lijepi na unutrašnju površinu zuba.
Nošenje retejnera je od velikog značaja jer su zubi živo tkivo i takvi se pomjeraju cijelog života, a posebno prvih 12 mjeseci nakon završene ortodontske terapije. To je optimalno vrijeme potrebno da se koštano tkivo oko zuba mineralizuje i zub učvrsti u novom položaju. Ova retenciona faza obično traje onoliko dugo koliko je trajala i terapija fiksnim ortodontskim aparatom, s tim što se vremenom postepeno skraćuje nošenje retencionog aparata.
