Godinama ste gladni, na raznim dijetama, onda posustanete, a kilogrami se vraćaju mnogo brže nego što nestaju. Sigurno ste se pitali gdje griješite? Nova istraživanja pokazuju da u dijeti niste istrajni zbog svega onoga što su vas roditelji naučili o hrani i ponašanju za stolom.
Niste ni svjesni koliko su pravila koja ste o hrani i ponašanju za stolom, a koja ste naučili od roditelja, presudni za vašu liniju. Među tim pravilima je ono da treba sve pojesti iz tanjira, a što može da bude razlog prekomjernoj težini.
Ključni pokretač pri izboru hrane je glad, ali način na koji jedemo i izbor hrane na tanjiru su duboko ukorijenjeni u nama, posljedica navika koje imamo iz ranog djetinjstva.
“Kada shvatite koliko su duboko ukorijenjena ta pravila, koje ste nesvjesno usvojili od svojih roditelja, poput, na primjer, straha od kritike, može vam pomoći da promijenite obrasce ponašanja i uspostavite kontrolu nad svojim navikama u ishrani”, rekao je klinički psiholog Džen Neš, piše Dejli Mejl.
Sadržaj teksta:
Iskušenje
“Bilo kakva vrsta iskušenja se smatra veoma negativnom, pa tako i iskušenje u vezi sa hranom, često je Ahilova peta ljudi koji pokušavaju da izgube višak kilograma. Često susret s omiljenom hranom može biti neodoljiv”, poručuje dr Neš i dodaje da u prošlosti hrana nije bila toliko dostupna kao danas, a mozak je tada naučio da funkcioniše po pravilu “jedi kad vidiš hranu” jer je pitanje kad će je ponovo biti.
Taj poriv se nije prilagodio vremenima u kojima živimo, kad nas okružuje obilje hrane koja je uvijek dostupna. “Danas ljudi često govore da nemaju snage da se odupru hrani koju vole, ali to je samo izgovor”, smatra dr. Nash.
Navodi i da ako pokazuju snagu volje da ne kradu, idu na posao i kada im se ne radi, vaspitavaju svoju djecu, onda sigurno imaju snagu volje i da se odupru hrani. Samo je nikad nisu praktikovali s hranom, kaže. “Postoji šest koraka za razvoj ove vještine koja se može naučiti, praktikovati i svladati na isti način kao i druge životne vještine koje posjedujemo”, objašnjava ovaj doktor.
Mnogi koji svakodnevno kuvaju drže se jela i navika u pripremanju hrane koje su naučili kod kuće, a zbog toga iste namirnice nam svakodnevno prolaze kroz tanjir. “Volja i sposobnost kuvanja igraju veliku ulogu u hrani koju ljudi jedu. Kuvanje tjestenine i gotovog umaka je puno brže i jednostavnije nego praviti umak od nule po nekom receptu”, navodi dr Nash.
Vrijednosti i lična uvjerenja
Na ono što će nam se naći u tanjiru, prema rečima dr Neša, itekako utiču i vjera i lična ubjeđenja. Ako se neko bori za zaštitu prava životinja, kako kaže, teško će se odlučiti da u tanjir stavi svinjsku šniclu, na primer. “Ljudi koji na ishranu gledaju kao na bitnu stavku u svom životu će češće birati zdrave namirnice i te izbore će prenositi na svoju djecu”, ukazao je dr Neš.
Finansijska situacija
“Stanje u novčaniku je često presudni faktor kod izbora hrane. Od svih dijelova mjesečnog budžeta, samo budžet za hranu nije fiksan. Čak i kad je budžet mali, to ne znači da se treba nezdravo da se hranite”, napominje on.
Poručuje da na ishranu ima uticaj i finansijsko stanje porodice u kojoj ste odrasli odnosno kako su se vaši roditelji ponašali u vezi sa tim i način trošenja novca na hranu.
“Odrastanje u porodici u kojoj je svaki kraj mjeseca bio povuci-potegni ili još gore, sjećanje na osjećaj gladi koje su ljudi osjetili kao djeca, može rezultirati porivom za skladištenjem hrane, kako više nikad ne bi došli u situaciju da nemaju šta da jedu”, poručuje dr Neš.
