Vrste psorijaze i terapijske opcije

Psorijatične lezije se po svom biološkom postanku se razlikuju od klasične suve kože (kseroze). U zavisnosti o stepena upale i zahvaćenosti područja, klasifikovano je nekoliko vrsta psorijaznog oboljenja, kao i načina njhove redukcije.

Vrste psorijaze

Plak psorijaza (psorasis vulgaris) zahvata oko 80% od ukupno oboljelih osoba, što je čini najčešćim vidom psorijaze. Karakterišu je crvene lezije koje su obično natečene zbog upale, a pretežno propraćene sa slojem srebrnih ljuspica na koži. Najčešće zahvaćena mjesta su oko koljena i laktova, tjemena i donjeg dijela leđa.

Gutatna psorijaza prepoznatljiva je po gutatnim lezijama, odnosno malim crvenim mrljama na tijelu ili udovima. One obično nisu tako natečene poput lezija kod prethodnog oblika psorijaznog oboljenja. Prvi put se javlja u djetinjstvu i adolescenciji, te nije isključivo da bude iznenadna.

Inverzna psorijaza – glavna razlika je što ovdje lezije više nisu grube i suve, već glatke i sjajne. Stacionirane su pretežno na mjestima pogodnim za znojenje – u kožnim naborima i osjetljivim područjima poput pazuha, prepone, ispod grudi ili stražnjice.

Gnojna psorijaza je jako neprijatan i neugodan oblik psorijaze. Zahvata starije osobe, a karakterišu ga gnojni bijeli plikovi oko kojih se koža crveni. Bitno je naglasiti da oni nisu zarazni jer se sastoje od bijelih krvnih zrnaca i nisu virusne prirode.

Eritrodermična psorijaza je jedna od najtežih vrsta ove dermoze. Kako joj je glavna odlika upalni proces kože, posljedice su jak bol i konstantna neugoudnost. Jako crvenilo iritira kožu i dovodi je do ljuštenja u velikim količinama, što stvara osjećaj “struganja” dermisa.

Terapijske opcije sa lokalnom primjenom

Terapije koje su do sada najbolje pokazale u borbi protiv psorijaze, a na bazi lokalne primjene su uglavnom emolijense, hidratantne kreme, keratolitički agensi i kortikosteroidi. Dok se hidratantni proizvodi i emolijensi pretežno upotrebljavaju u fazi povlačenja bolesti, za početni stadijum psorijastične dermoze se uglavnom koriste keratolitički agensi u kombinaciji sa hidratantnim proizvodima.

Iako su kortikosteroidi s lokalnom primjenom poznati kao djelotvoran izbor, zbog svojih jakih svojstava ne preporučuje se kontinuirano korištenje tokom dužeg vremenskog perioda, tako da je najbolje da ovo oružje sačuvate za eventualnu fazu pogoršanja.

Emolijensi su najadekvatniji u slučaju regulisanja površinskog ljuštenja kože. Zapravo, stručnjaci iz oblasti dermatologije ih nerijetko smatraju kao najefikasnije sredstvo kod kožnih bolesti. Djeluju stvaranjem zatvorenog filma koji smanjuje količinu izgubljene vode zbog isparavanja iz kože, omogućavajući površinskom sloju kože ili stratumu corneumu, da se na odgovarajući način hidratizira.

Hidratantna sredstva imaju veoma važnu ulogu u prihranjivanju kože potrebnim mineralima i vitaminima. Povećavaju hidrataciju površinskog dijela kože, tako što svojim aktivnim supstancama vezuju i privlače vodu.

Moguće je i da se vlaga zadržava u dubljim epidermalnim dijelovima kože, zato pri odabiru sredstava izaberite one što sadrže sastojke poput gluko-glicerola. Naime, on je zadužen za kreiranje sopstvene hidratacijske mreže koja svojim djelovanjem utiče i na površinske dijelove kože.

Keratolitički agensi su sjajni za razbijanje keratotičnih naslaga, koji se ispoljavaju u vidu crvenih psorijatičnih mrlja. Najpoznatija je salicilna kiselina, koja se pokazala odličnom za redukciju izuzetno velikih i zadebljanih psorijatičnih mrlja.

Kortikosteroidi s lokalnom primjenom su glavne supstance za regulisanje upaljenih područja dermisa. Imaju protuupalno dejstvo, pa samim tim smanjuju iritaciju i pojavu crvenih, bolnih fleka na koži. Umjerenim doziranjem kortikosteroida, postiže se značajan efekat pri umirivanju psorijaze na facijalnim, intimnim i područjima koja se često savijaju.

Analog vitamina D nerijetko predstavlja prvu pomoć koja se koristi za novonastale promjene na koži, pogotovo kad se radi o tipičnoj, hroničnoj psorijazi.

Terapija svjetlošću (fototerapija)

Jedan od načina koji se koristi u borbi protiv psorijastične dermatoze predstavlja i terapija svjetlošću u kojoj se koristi prirodna ili vještačka ultraljubičasta svjetlost. Svakako je najviše preporučljivo izlaganje prirodnoj sunčevoj svjetlosti u preporučenim količanama, ali ako to klimatski uslovi trenutno ne dozvoljavaju, onda se u obzir uzima liječenje pomoću umjetnih izvora ultraljubičaste A (UVA) ili ultraljubičaste B (UVB) svjetlosti. Oba načina se mogu primijenjivati samostalno, ali i sa prepisanim lijekovima od strane stručnjaka.

Sunčeva svjetlost – Ultraljubičasta (UV) svjetlost djeluje u vidu elektromagnetskog zračenja sa talasnim dužinama manjim od onih koje ljudsko oko uspijeva vidjeti. Kada su tretirani od strana UV zraka iz sunčeve svjetlosti (bilo prirodnog ili umjetnog izvora), aktivirani T limfociti gube svoju funkciju. Samim tim, postiže se željeni efekat gdje se dešava promjena stanica kože, a redukuje ljuštenje. Umjereno izlaganje suncu u toku dana može pozitivno uticati na smanjenje psorijaze, a svako prekomjerno može samo pogoršati simptome. Najbolja je konsultacija sa ljekarom prije bilo kakvih tretmana, da bi se utvrdio tačan vremenski interval koji će pomoći, a ne naškoditi oboljeloj osobi.

UVB fototerapija – Pažljivo dozirana UVB svjetlost iz umjetnih izvora svjetlosti, može ljekovito utjecati na blaže psorijazne oblike. Najčešće se primijenjuje kod liječenja pojedinačnih fleka, velikih površina i oblika bolesti koji je otporan na topičke lijekove. Postoje određene nuspojave u vidu crvenila, svraba i suve kože. No, ukoliko se pravilno hidratizira suvoća se može izbalansirati.

Ekscimer laser – podrazumijeva izlaganje svjetlošću koja tretira oblike psorijaze blagog do umjerenog senzibiliteta. Precizno ispuštanje zraka UVB svjetlosti, ne može da ošteti okolnu zdravu kožu, već samo utiče na oštećene dijelove. Razlika između ovog lasera i klasične fototerapije je što su ovo tretmani jačeg djelovanja, pa je potrebno manje vremena da se vide rezultati. Moguće nuspojave su pojava crvenila i plikova.

Pulsni laser – funkcija je dosta slična je ekscimer laseru, s tim da pulsni laser upotrebljava drugi oblik djelovanja svjetlosti kako bi uništio krvne žilice zaslužne za formiranje psorijaznih plakova. Posljedice nisu strašne, na koži se samo pojavljuju modrice koje nestaju nakon 1-2 sedmice od obavljanja tretmana.

Kombinirana terapija svjetlošću – kombinacija UV svjetlosti sa oralnom terapijom (poput retinoida), pruža znatno poboljšanje u liječenju psorijaze. Ovakav način terapije, primijenjuje se kad tradicionalna fototerapija ne daje željene rezultate.

Ukoliko patite od ekstremno opasnog psorijaznog oblika koji utiče kako na vaše fizičke sposobnosti, tako i na psihičko zdravlje, potražite pomoć kod doktora u vidu uzimanja tablet oralnim putem. Kako su ovo jaki medikamenti, preporučuje se upotreba samo uz stručne savjete, a konzumacija samo na određeno vrijeme.

Retinoidi – po svojoj funkciji nalikuju na vitamin A, a zaslužni su za umanjenu proizvodnju stanica kože kod opasnijih stepena psorijaze. Treba imati na umu da se simptomi ponovo javljaju, čim se terapija prekine. Osim što su mu potencijalne nuspojave izuzetan svrab kože i neugodnost, najveća mana ovog lijeka je što znatno utiče na oštećenje ploda, tako da žene ne smiju dozvoliti da se desi začeće bar tri godine nakon uzimanja lijeka.

Metotreksat – oralni medikament koji se koristi za umiravanje svih vrsta upala kože i smanjenje proizvodnje stanica. Često su zabilježeni slučajevi gdje zaustavlja napredak psorijatičkog artritisa.
Podnošljiv je za konzumiranje, ukoliko se pravilno dozira. No, svako prekomjerno uzimanje rizikuje pojavu želučanih smetnji, gubitak želje za jelom i prekomjeran umor. Ako se uzima na duže staze, moguće je čak i teško oštećenje jetre.
Imunomodulatori (biološki lijekovi) – podstiču pravilan rad imunološkog sistema, a primjenu nalaze kako na slabijim tako i težim oblicima psorijaze. Najpoznatiji imunomodulatori: adalimumab, alefacept, etanercept, infliksimab i ustekinumab. Ubrizgavaju se u organizam intravenoznom infuzijom, intramuskolarnom injekcijom ili subkutanom injekcijom i to pretežno kod pacijenata koji ne pokazuju reakciju na tradicionalnu terapiju ili koje imaju i psorijatični artritis. Bitno je da se sve osobe koje uzimaju ovu vrstu lijekova testiraju na tuberkulozu.

Važno je

Prije nego što se uopšte izabere način na koji će se liječiti oboljela osoba, potrebno je ustanoviti tip i težinu oblika same psorijaze. Najbolje je pristupiti na ovaj način: od najblažih terapija, pa sve do njihovog postepenog pojačavanja ukoliko za to bude bilo potrebe. Prvenstveno, liječenje se vrši sa ciljem da se pronađe najefikasniji metod kojim se utiče na razvoj stanica kože, a sve to uz što manji broj nuspojava.

Iako u svijetu medicine postoji širok spektar mogućnosti za izliječenje, mora se uzeti u obzir da iako neka terapija djeluje sasvim pozitivno na jednoj osobi, već na drugom pacijentu može biti kobna. Stvar je više nego individualna i pronaći najbolje rješenje je ono što već decenijama predstavlja pravi izazov za svakog dermatologa.

Nije isključivo da osoba postane čak imuna na određen vid terapija, pa se one moraju mijenjati u skladu sa dešavanjima na koži. Zato, potrebna je konstantna relacija pacijent – doktor kako bi se simptomi što više ublažili, ako ne i potpuno uklonili.