Mjesec dana se nije kupala ni prala zube i to sve zbog jednog razloga

Depresija nije samo plač jednom dnevno ili tjeskoba koja vas muči – depresija može da bude potpuni kontrolor vašeg života, čak i kada su osnovne situacije u pitanju. Razvodi, raspale veze, ostavljena djeca… Sve su to posljedice užasnog psihičkog stanja koje zahvata sve veći broj žena širom svijeta. Kako jedna od njih podnosi svakodnevni košmar – pročitajte u nastavku teksta.

Ispovijest žene kojoj je depresija uništila život

“Mjesec dana nisam oprala zube. Većini to zvuči odvratno, ali čekajte da čujete ostatak.

Meni je potpuno normalna situacija da mjesec dana nisam oprala zube. Toliko dugo se nisam ni češljala, a ni istuširala. Život sa poremećajem mentalnog zdravlja je težak sam po sebi, i higijena mi je najmanja briga.

Svakog jutra se probudim i pomislim da bi trebalo da uradim neku od tih stvari, a onda kažem sebi “Sutra ću”. To “sutra” nikako da svane. Svaki dan je isti – ne mogu da se natjeram ni da ustanem iz kreveta, a kamoli da se očešljam i operem zube. Kao da je iznad mene neka mračna sumaglica koja me gura dublje i dublje u krevet i prosto ne mogu da ustanem iz njega. Prosto me boli dodir vode po koži. I da, znam da bih morala da ustanem i okupam se ali to je lakše reći nego učiniti. Ono što je obična svakodnevna obaveza zdravog čovjeka, meni je nemoguća misija. I zato se prosto vratim u krevet.

Kada je iznad vas svakog dana i svakog sata taj crni oblak, možete samo da ležite u krevetu i pitate se da li je zaista toliko bitno obući se. Zašto da se obučem kada želim da se ubijem? Zašto da promenim veš kada ću provesti čitav dan u krevetu? I tako te stvari postanu vaša svakodnevnica. Kroz um vam prolazi milijardu depresivnih pitanja i tema, i pitanje higijene nije ni u prvih 50. Ne kažem da svi sa poremećajem mentalnog zdravlja ne vode računa o higijeni, ali većina nas razmišlja kao i ja. Nismo zbog toga lijeni prljavci. Mi smo prosto ljudi koji se bore sa nevidljivom bolešću svakog dana. Treba nam podrška, ne osuda.

Mama je prva na listi ljudi koji mi napominju da bi trebalo da se istuširam. Ja sama ignorišem to što smrdim, to što su mi zubi žuti a kosa masna. A posljednja stvar koju želim je da ljudi pomisle da smrdim. U vrlo rijetkim situacijama kada izlazim iz kuće se,uprkos tom mom strahu, ne tuširam. U najboljem slučaju prođem vlažnim maramicama ispod pazuha. Teško mi je da to priznam, ali to je istina. Većini je tuširanje stvar koju rade bez razmišljanja, meni je to osvajanje najvišeg planinskog vrha.

I ima dana kada te vrhove osvojim. To su moji dobro dani – uletim pod tuš, operem zube, očešljam se. I dajem sve od sebe da ti dani postanu što češći. Sporo mi ide, ali ide.

A svi vi koji ovo čitate i ne razumijete me…proširite malo vidike. Prihvatite da smo svi različiti i da različito reagujemo na svakodnevnicu. Ima ljudi koji se svakodnevno bore za goli život iako vi to ne vidite. I ako je tim ljudima najveće postignuće dana to što su se istuširali – pohvalite ih.”, rekla je anonimna djevojka koja se bori sa depresijom.

(themighty.com)