Možda ste ranije poželjeli otići psihologu, no u toj namjeri su vas spriječile predrasude koje su naširoko zastupljene na našim prostorima. Odlazak psihologu, prema većini ljudi kod nas, znači ozbiljan duševni problem – a sve zbog nedovoljne upućenosti i neprovjerenih informacija o opštem mentalnom zdravlju. Pokušajte se sjetiti koliko puta ste otišli kod roditelja ili najboljih prijatelja po neki savjet? Da li su vas oni proglasili ludima? Naravno da ne.
Neka vaš psiholog ili psihoterapeut bude upravo to – vaš prijatelj koji će vam ipak malo stručnije i konkretnije objasniti gdje je “zapelo” u vašem životu. Ne narušavajte svoje zdravlje, jer neko tamo misli da “niste baš svoji” u posljednje vrijeme. Razgovor nam je ponekad svima potreban, s tim da je uvijek bolje otići kod profesionalca koji se školovao da sluša o našim problemima i pokaže nam put kako izaći iz njih kao pobjednik. Umjesto na negiranje pomoći, usmjerite energiju ka stvarnoj želji i volji da neželjenu fazu života ostavite iza sebe.
Nema nijedan razlog da se neko pati, iscrpljuje psihofizičku energiju i obustavlja razrješavanje problema, kad može da se odvaži i posjeti psihologa i kroz njegovu podršku pokuša prevazići poteškoće koje su nastale. Naravno, bitno je razlikovati psihijatra, psihologa i psihoterapeuta jer ćete pravim odabirom stručnjaka najbolje doprinijeti razvoju vaše ličnosti, a opet i degradaciji problema.
Po tome što ljudi prije odlaze kod psihijatra nego kod psihologa pokazuju da misle da su njihovi problemi takvi da ih mogu razriješti ljekari lekovima. Naime, optimalna kombinacija tretmana psihijatra (adekvatni lijekovi) sa razgovorom i podrškom od psihologa i psihoterapueta zasigurno daju najbolje rezultate.
Sadržaj teksta:
Kako znati kada je vrijeme za psihologa?
Ako se pronađete u nekima od ovih stavki, a pogotovo u svakoj od njih – vi ste “zreli” za jedan dobar razgovor sa stručnim licem. Naime, svako od nas se u određenom periodu života suočio sa nekom stresnom situacijom prouzrokovanom gubicima, te lošim izborima partnera ili posla. No, u većini slučajeva znamo kako da iskontrolišemo svoje emocije. Problem nastaje kada stvari izmaknu toj kontroli i upravo je to momenat kada nam je potrebna pomoć profesionalnog lica.
Stvari doživljavate intenzivnije
Za čovjeka je prirodno da nešto osjeća, bilo to sreća ili najveći bol koji može da podnese. Ukoliko vam se čini da emocije manipulišu vašim svakodnevnim sposobnostima i zadacima, nesumnjivo je da vas muči neki skriveni problem. Da li smatrate za sebe da “katastrofirate” stvar? Preuveličavate problem i smišljate najgori mogući scenario? Ako je vaš odgovor da – psiholog je osoba s kojom morate komunicirati o tome.
Ne možete da prestanete razmišljati o traumi koju ste preživjeli
Vi biste nastavili dalje, ali kao da vam tijelo i psiha ne dozvoljavaju? Istina, bol gubitka bližnjeg, raskida ili dobijanja otkaza često može da se manifestuje nastankom određenih psihičkih smetnji, sve u zavisnosti od mentalne stabilnosti i jačine svakog čovjeka. No, ako vi osjećate da su vas navedene situacije unazadile više nego što je realno, te da niste preživjeli to kako treba – najbolje je da porazgovarate s nekim ko će vam dati stručno mišljenje. Nemojte dozvoliti da vam se poremeti život, da se povučete u sebe i postanete emotivno i fizički nedostupni za okolinu. S druge strane, postoje ljudi koji se s problemima nose na potpuno drugačiji način. Tako ćete, recimo, vidjeti osobu koja se razvela, a koja nakon tog naglo počinje da izlazi, opija se i suočava s nesanicom. U oba slučaja – nemojte prolaziti sami kroz probleme.
Javljaju vam se glavobolje i bolovi u stomaku?
Pored navedenog, muči vas i pad imuniteta? Potpuno vas razumijemo, jer se velika količina stresa automatski odražava na naš organizam. Mnoga istraživanja ukazuju kako stres dovodi do niza posljedica po naš organizam: migrene, stomačni problemi, učestale prehlade i manjak seksualnog nagona. Uz to, mnogi su se požalili na čudne bolove u mišićima koji su nalik na sportske upale, no njihov uzrok zapravo leži u emotivnim problemima, a ne u sportskim aktivnostima.
Tražite spas u alkoholu i antidepresivima?
Ranije niste bili ljubitelj alkohola, a sada konstantno konzumirate ove supstance, pa čak i drogu? Zar to nije dovoljan znak da imate problem, koji se apsolutno ne rješava na taj način? Ponekad, dovoljno je da samo pomislite na alkohol, te da vam to bude alarm da nešto nije u redu. Opet, postoji ljudi koji umjesto alkoholnih supstanci, izlaz traže u izgladnjivanju ili prejedanju, što takođe nije i ne smije biti rješenje poteškoća u životu.
Loši ste na poslu
Ako ste uočili pad kod performansi na poslu – veoma je moguće da glavni uzrok leži u vašim emotivnim ili psihološkim problemima. Sve i da vas je ranije radovao odlazak u kancelariju, moguće je da sada osjećate kao da vas posao uopšte ne ispunjava. Usljed manjka pažnje i koncentracije, možete zaraditi i kritike od strane šefova, a to najmanje želite tokom teškog perioda u kom se nalazite.
Ne zanimaju vas stvari kao ranije
Logično je da se čovjek tokom godina mijenja i da vas neke stvari prosto, ne mogu interesovati kao nekada, ali ako se radi o porodičnim okupljanjima, vremenu provedenom sa prijateljima i slično, e onda se postavlja pitanje šta se zapravo krije iza ove nezainteresovanosti. Velike su šanse da odgovor leži u emotivnim problemima. I ako vam sada druge aktivnosti djeluju potpuno besmisleno – pokušajte se usredsrediti na bitne momente u svom životu, posjetite psihologa i ponovo počnite gledati na život sa vedrije strane.
Prijatelji su zabrinuti za vas
Ako vas s vremena na vrijeme neko od prijatelja pita kako ste i naglašavaju da su zabrinuti za vas – znajte da se s vama nešto opasno dešava. Najbitnije je da ih ne tjerate od sebe, već iskreno i otvoreno pričate o svom problemu, te bar od njih potražite pomoć. U slučaju da imate sve više problema u komuniciranju sa voljenim osobama, potražite stručnu pomoć. Nemojte zahladiti odnose sa ljudima kojima je stalo do vas, samo jer prolazite kroz tešku fazu u životu. Naravno, ne ljutite se na prijatelje već njihove dobromjerne savjete shvatite kao pomoć, a ne kao kritiku.
