Sadržaj teksta:
1. Prvo se pobrinite za sebe.
Ako ste i vi bili žrtva, ovo je posebno teško. Možda biste trebali da pristupite svojoj deci sa vašim partnerom, svojim roditeljem ili prijateljem, kako biste se osećali podržano. Budite svjesni sopstvene emocionalne reakcije i vaših okidača. Djeca moraju znati, naročito ako želite da razgovaraju o sopstvenom iskustvu ili o tome šta su vidjeli oko sebe, da ste vi u redu – i da ste u stanju da slušate njihovu priču.
2. Imajte u vidu dob vašeg djeteta.
Djeci koja su mlađa trebate postavljati jednostavna pitanja kao što su:
Da li vas je neko ikada dotakao na način koji vam je bio neprijatan?
Ovo se mnogo razlikuje od onoga što trebate reći ako imate tinejdžera:
Da li si ti, i da li je iko od tvojih prijatelja doživio seksualni napad koji niste želeli?
3. Počnite sa pričama koje ste čuli na vijestima.
Djeci svih uzrasta jednostavnije je pričati o trećoj osobi nego o sebi, ili njegovim prijateljima.
Počnite sa otvorenim pitanjima, kao što su:
“Šta ste čuli o NN u vijestima? i “Šta mislite o tome?” “Kako se osjećate?”
Želimo da shvatimo šta naša djeca čuju i kako obrađuju informacije koje dobijaju. Takođe, pitajte kako su saznali za bilo kakvo seksualno zlostavljanje u vijestima. To možda nije priča koju oni znaju, ali neku priču su sigurno čuli. Moramo početi sa onim što su čuli i njihovim odgovorom na to.
4. Nježno im se primaknite i saslušajte njihovu priču.
Pokušajte da postavljate otvorena pitanja, a ne ona sa jednostavnim odgovorima, sa da ili ne. Možda ćete početi sa obrazloženjem da želite razgovarati s njima o nečemu što je možda teško. I možda biste željeli da kažete da su stvari o kojima želite razgovarati veoma česte, iako su teške. Osigurajte ih da ćete ih držati u povjerrnju i da ako ne žele razgovarati s vama, mogu razgovarati sa nekim drugim, i da je to sasvim u redu. Mnoga djeca su već prvo razgovarala sa svojim vršnjacima. Istraživanja pokazuju da su vršnjaci često prvi koji znaju, a tek zatim majke saznaju. Pitajte ih da li su pričali o tome sa nekim drugim i ako da li žele razgovarati s vama i nekom drugom osobom.
Koristite otvorena pitanja kao što su:
Možete li mi reći nešto o seksualnom događaju koji se desio sa vašim ili sa jednim od vaših prijatelja?
5. Pitajte ih o osećanjima.
Važan deo slušanja priče o seksualnom zlostavljanju je razumjevanje uticaja na našu djecu.
Da li se stide?
Da li su zabrinuti, uplašeni? Ako jesu, koji su njihovi specifični strahovi?
Moraju znati prije svega da ih nećete kazniti niti kriviti. NJIMA JE POTREBNA VAŠA PODRŠKA!
6. Nemojte skakati u akciju.
Samo prijavljivanje seksualnog zlostavljanja je dovoljno teško. Zadnja stvar koju vaše dijete trebaju osjećati je da će njihovo svjedočenje ići u nadležne institucije i da će uključiti mnoge strance, tj. nepoznate osobe ili policiju. Pustite njih da traže pravdu.
